петак, 16. април 2010.

Možda i ona pročita 33, Zakopana ljubav

Pokušavao sam da zaboravim jedan neuspeh, hteo da krenem dalje i svašta mi je padalo na pamet. Mislio sam da, ako već moram da imam neku kraj mene, neka to bude neka s kojom imam slična interesovanja, koja mi nije dosadna... Ma, neka s kojom bih čak mogao i da živim! Ljubav, ionako, bude tu u početku, a vremenom predje u naviku. Ja ću odmah da se dohvatim te navike!
E, onda je, odjednom, izronila ona. Nasmejala se kako samo ona ume i rekla:
- Nemaš ti pojma. Ima ljubavi, samo ne smeš da je zapostaviš, da je gurneš u drugi plan. Eto, ja verujem u večnu ljubav i sigurna sam da postoji.
Tu sam se zamislio. I složio se. Uz konstataciju da je pravi uspeh naći i prepoznati takvu ljubav. Samo, dešava se da, kad je nadješ i počneš da živiš s njom, ispostavi se da si ti, u stvari, neku drugu ljubav zakopao u sebi.
- Moja prava ljubav je pokopana u meni, na žalost - nastavila je. - Samo, ljubav nema godina. Ona se uvek radja.
Nisam izdržao. Filozofiranje mi je oduvek bilo slaba strana. Prosipam bisere i savetujem slušaoce da zapisuju moje umotvorine, jer ih ja sigurno neću upamtiti. Odvalio sam, kao iz topa savet da ako je ljubav u njoj pokopana, onda ašov u ruke, motiku ili šta već, i iskopaj je. Ili ti iskopaj nju ili će ona da zakopa tebe definitivno!Iz ličnog iskustva znam da bilo kakav pokušaj zatrpavanja ljubavi usputnim, prolaznim pokušajima da se ona prava zaboravi, samo još više pojačavaju osećaj one koju sam zakopao...