Masimo Savić je trenutno na turneji gde promoviše svoj cd “Dodirni me sličajno”. Nakon koncerta u Kragujevcu, Čačku i Šapcu, prošlog vikenda nastupio je u Nišu. Pred prepunom salom oduševio je svoje obožavaoce. Muzičar prepoznatljive boje glasa imao je iza sebe i odlično ukomponovan bend. Sve je funkcionisalo i zvučalo savršeno, što i nije bilo teško, kad je za zvuk bio zadužen Nikola Vranjković (Block out). O nastupima Masimo kaže:
„Sledi par dana odmora, pa opet Kragujevac zbog interesovanja publike i Novi Sad. Impresije su fantastične. Meni je najvažnije naše muziciranje, koje je definitivno otišlo jedan nivo gore! Zbog toga i imamo violinistu u bendu, nema više umjetnih violina i sintisajzera koji budu fantastični, ali fali gudalo, fali čovjek. Sa realnom violinom u spoju smo i dobili ono o čemu sam sanjao. Bend je u nikad boljoj formi i to ističem jer je meni to najvažnije. To je izvor kompletnog ovog uspjeha. Jasno da je strategija koje će se pjesme birati za album, kako će se te pjesme umiksati, kako će se predstaviti, to je sve vrlo bitno, ali užasno je važno kakav si pred publikom. Nema veće magije od izvođenja uživo pred ljudima!“
„Sledi par dana odmora, pa opet Kragujevac zbog interesovanja publike i Novi Sad. Impresije su fantastične. Meni je najvažnije naše muziciranje, koje je definitivno otišlo jedan nivo gore! Zbog toga i imamo violinistu u bendu, nema više umjetnih violina i sintisajzera koji budu fantastični, ali fali gudalo, fali čovjek. Sa realnom violinom u spoju smo i dobili ono o čemu sam sanjao. Bend je u nikad boljoj formi i to ističem jer je meni to najvažnije. To je izvor kompletnog ovog uspjeha. Jasno da je strategija koje će se pjesme birati za album, kako će se te pjesme umiksati, kako će se predstaviti, to je sve vrlo bitno, ali užasno je važno kakav si pred publikom. Nema veće magije od izvođenja uživo pred ljudima!“
Poznat kao muzičar koji sarađuje sa mnogima, što pevajući ili obrađujući njihove pesme, što snimajući duete, Masimo ipak ima neispunjenih želja za saradnjom.
„Postoji jedan glazbenik koji se zove Đino Vaneli, koga obožavam. Nedavno sam radio jedan mali koncert sa ljubljanskom filharmonijom i dirigent, koji je vodio filharmoniju, je čovjek koji je producirao poslednji Vanelijev album! Nevjerojatno, u Ljubljani upoznam Slovenca koji je radio sa Vanelijem! To mi je san, već razgovaramo o tome. I sa Matijom Dedićem (sin Arsena Dedića prim. nov.) imam neke koncerte koji se trebaju dogoditi u Americi... Matija i ja kad izvodimo džez, vjerujte, toga se ne stidim. Da u prvim redovima sede Majl Dejvis i Koltrejn, Parker i tako dalje, mi bismo bez kompleksa izveli to što radimo, jer radimo sa puno ljubavi.“
„Postoji jedan glazbenik koji se zove Đino Vaneli, koga obožavam. Nedavno sam radio jedan mali koncert sa ljubljanskom filharmonijom i dirigent, koji je vodio filharmoniju, je čovjek koji je producirao poslednji Vanelijev album! Nevjerojatno, u Ljubljani upoznam Slovenca koji je radio sa Vanelijem! To mi je san, već razgovaramo o tome. I sa Matijom Dedićem (sin Arsena Dedića prim. nov.) imam neke koncerte koji se trebaju dogoditi u Americi... Matija i ja kad izvodimo džez, vjerujte, toga se ne stidim. Da u prvim redovima sede Majl Dejvis i Koltrejn, Parker i tako dalje, mi bismo bez kompleksa izveli to što radimo, jer radimo sa puno ljubavi.“
Da li ima svrhe objavljivati albume, kad piraterija uzima svoj danak?
„Ja sam posebna priča. Mene internetska i općenito piraterija ne dotiče previše. Piratska izdanja su izdanja druge kategorije i publika to može kupiti za vrlo jeftine novce. Međutim, ja imam veliku sreću da imam publiku koja voli kupiti moj original. Prošli album, „Sunce se ponovo rađa“ sam prodao u 27.000 primjeraka. To je užasno puno za današnje vrijeme. Za četiri mjeseca je otišlo već preko 10.000 novog albuma. Imao sam ponudu druge diskografske kuće da me otkupi od Universala, ali direktor je doslovce rekao „Nema tih novaca, ne želimo prodati Masima, jer njegova publika još uvijek kupuje originale!“ U današnje vrijeme je to vrlo, vrlo važno.“
„Ja sam posebna priča. Mene internetska i općenito piraterija ne dotiče previše. Piratska izdanja su izdanja druge kategorije i publika to može kupiti za vrlo jeftine novce. Međutim, ja imam veliku sreću da imam publiku koja voli kupiti moj original. Prošli album, „Sunce se ponovo rađa“ sam prodao u 27.000 primjeraka. To je užasno puno za današnje vrijeme. Za četiri mjeseca je otišlo već preko 10.000 novog albuma. Imao sam ponudu druge diskografske kuće da me otkupi od Universala, ali direktor je doslovce rekao „Nema tih novaca, ne želimo prodati Masima, jer njegova publika još uvijek kupuje originale!“ U današnje vrijeme je to vrlo, vrlo važno.“
Karijera koja traje trideset godina ima svojih tajni...
„To je duga karijera, ali ja sam i pauzirao kad je krenuo rat na našim prostorima. Dugo nisam radio i maknuo sam se. Imam, hajmo reći, dvije karijere. Jednu sa Dorijan Grejom, pa solo karijeru sa „Strancem u noći“, sa „Zamisli“ sa Jurom itd. do devedesetih i onda prekidam raditi sve do normalizacije situacije. Ja jednostavno nisam mogao snimati, a negdje neki ljudi ginu. To mi je bilo potpuno suludo. Osim toga, moja glazba tada nije bila moderna. Moderni su bili ljudi koji su u stanju uzeti ljudski život. Sada, na sreću se opet vraćamo umjetnosti, trebaju nam lijepe stvari, bez lijepih stvari ne možemo u Evropu. Svijet nas neće prihvatiti, ne žele nas sa toljagama, žele nas sa umjetnošću, žele nas sa beletristikom, sa kozmopolitizmom i ja se tu negdje dobro uklapam.“
„To je duga karijera, ali ja sam i pauzirao kad je krenuo rat na našim prostorima. Dugo nisam radio i maknuo sam se. Imam, hajmo reći, dvije karijere. Jednu sa Dorijan Grejom, pa solo karijeru sa „Strancem u noći“, sa „Zamisli“ sa Jurom itd. do devedesetih i onda prekidam raditi sve do normalizacije situacije. Ja jednostavno nisam mogao snimati, a negdje neki ljudi ginu. To mi je bilo potpuno suludo. Osim toga, moja glazba tada nije bila moderna. Moderni su bili ljudi koji su u stanju uzeti ljudski život. Sada, na sreću se opet vraćamo umjetnosti, trebaju nam lijepe stvari, bez lijepih stvari ne možemo u Evropu. Svijet nas neće prihvatiti, ne žele nas sa toljagama, žele nas sa umjetnošću, žele nas sa beletristikom, sa kozmopolitizmom i ja se tu negdje dobro uklapam.“
Mladi i rok muzika...
"Nema ih kao nekad, ali ih ima. To znam, jer sam ambasador Balantajna za Hrvatsku, pa sam nagovorio Balantajn grupaciju da se napravi konkurs za mlade bendove u Hrvatskoj. Oni šalju radove, a moj prijatelj Tomas Krkač i ja, s kojim, uzgred, planiram raditi jedan bluz album, mi ocjenujemo radove. Ima tu odličnih radova, a Balantajn će financirati izdavanje prvoga cd-a. Tako da sam jako zadovoljan. Mi smo jedna čudna zemlja. Hrvatska ima manje stanovnika od jednog Milana, ali ima više bendova nego cijela Italija! Zato što svi misle da je glazba jedan vrlo lagodan posao, gde lova, ono, ispada iz džepova, međutim, rijetki ostaju, jer je to jedan vrlo težak, odgovoran posao. Nema tu toliko novaca koliko ljudi misle. Imati bend, ovakav kao što imam ja, to je jedan vrlo skupi sport. Znate, da ja dolazim samo uz jednu gitaricu i da sviram, tu se i da nešto zaraditi, ali kad imam ovakav tim ljudi, kad imam petnaest obitelji za koje ja odgovaram direktno, to je jedna druga situacija. Treba tu puno, puno ljubavi..."
Нема коментара:
Постави коментар