уторак, 2. децембар 2008.

Možda i ona pročita 4, Žrtve

Ko zbog koga živi, roditelji zbog dece ili deca zbog roditelja? Naizgled, veoma lako pitanje. Svaki roditelji bi odmah rekli da žive zbog svoje dece i da bi sve učinili za njih. Da li?
Kad dodje trenutak da to dete treba da potraži svoju sreću izvan kuće, na svetlo dana izadje usud ovog podnevlja. Ko će nas da čuva? Jel' se tako poštuju i vole roditelji koji su te stvorili i sve učinili za tebe? Da li im se tako vraća sva ta ljubav? I deca, šta će, ostanu da žive s mamom i tatom, stalno se pitajući da li bi im bilo bolje da su otišla da žive svoj život.
Sebično od strane roditelja? Misle na sebe... A mi, deca tih roditelja nemamo srce, hrabrost ili šta već, da nazovemo stvari pravim imenom i utapamo se u sredinu u kojoj smo. Naučeni smo da mame i tate najbolje znaju šta je dobro za nas. Uzimamo komšije da ne bi išli u drugi grad i grešku shvatamo kad je već debelo kasno za ispravljanje. Ili, možda, nikad nije kasno za ispraviti grešku?
Ne znam, možda pitam roditelje...

2 коментара:

Анониман је рекао...

Hehe vecita tema je to!!Zavisi od roditelja i njihove svesti o stanju srece svoje dece!!!!Mislim da je ovde u nasem podneBlju svojstveno da se porodice i generacije drze zajedno jer u proslim vremenima je bilo previse bede i sirotinje tako da sam nisi mogao uspeti bilo sta osim nadnicara da postanes!!!Sada se to polako menja ali mozda previse sporo za tebe?:-D Ajt laku noc!!!

Анониман је рекао...

Vaspitanje dece u Srbiji, posebno u južnim krajevima, kao temelj ima moto da deca treba da budu tu da "dočuvaju roditelje kad ostare".
Tako se stvore veze koje je teško protumačiti. Da li je to samo poštovanje, ili je strahopoštovanje nije baš jasno.
Zapadni sistem vaspitanje dece usmerava tako da ih još od malih nogu osamostaljuje, već sa punoletstvom spremni su za samostalni život, a roditelje posećuju vikendom i za praznike.